Usmeravajte i savetujte decu, ne kažnjavajte ih

by NDFAuthors

  • окт 28, 2016

Svaki roditelj odgaja i vaspitava svoje dete onako kako misli da je najbolje. Ipak, stručnjaci se slažu da kažnjavanje umesto usmeravanja i objašnjenja zašto nešto ne treba raditi, kao odgovor na nestašluke mališana, donosi više štete nego koristi.

Mnogi faktori utiču na odluku roditelja u vezi za disciplinovanjem najmlađih. Većina nas tako svoj pristup bazira na modelima koje koriste ljudi iz našeg neposrednog okruženja u vaspitavanju dece. Mnogim porodicama širom sveta zajedničko je „naučiti dete pameti“: metode kažnjavanja kao što su slanje u ćošak, zabrana gledanja televizije ili batine ne predstavljaju nikakvu novost i često su društveno prihvatljive. Sa druge strane, stručnjaci ističu da postoji rizik ukoliko na pomenute načine sankcionišete loše ponašanje svog mališana, posebno u ranom detinjstvu. Ipak, to nikako ne znači da treba odustati od disciplinovanja, već da je važno razumeti da su kažnjavanje i disciplina dve različite stvari. Tek tada možemo da prihvatimo usmeravanje, ukazivanje mališanima na njihove greške i davanje saveta kako da iste više ne ponove, kao bolju vaspitnu metodu.

Po čemu se kažnjavanje i disciplinovanje razlikuju?

Možda je izraz „disciplinski postupak“, koji se obično smatra najvećom cenom koju zaposleni mora da plati zbog neprihvatljivog i neodgovornog ponašanja na radnom mestu, upravo jedan od razloga zbog kojeg nas disciplina asocira na kaznu. Ipak, razlika između te dve stvari je vrlo jednostavna: dok disciplina uči dete kako da se ponaša i daje mu mogućnost da ispravi svoju grešku i preuzme odgovornost za svoje postupke, kažnjavanje samo poručuje mališanima da su bili nevaljali i ne govori im kako da se poprave. U skladu sa tim, kazna (za razliku od discipline) obično ima minimalno ili nimalo smisla za dete, s obzirom na to da ono nije u stanju da je poveže direktno sa onim što je pogrešno uradilo. Iako se čini da kazna daje instant ili kratkoročno rešenje kako bi se mališani doveli u red, istina je upravo suprotna. Kazna uopšte ne predstavlja rešenje jer se ne fokusira na srž problematičnog ponašanja i zato je potpuno neefikasna u njegovom suzbijanju.

Copyright: Dina Uretski

Copyright: Dina Uretski

Zbog čega je loše kažnjavati predškolce?

Bilo da se nalazite u ulozi roditelja ili vaspitača, morate da budete svesni toga da se kažnjavanje dece predškolskog uzrasta nepovoljno odražava na različite aspekte njihovog razvoja. Rezultati istraživanja pokazuju da telesno kažnjavanje, npr. batine, može da ostavi štetne posledice na razvoj dečjeg mozga. Većina nas nije svesna toga kakve poruke šaljemo deci kada ih fizički kažnjavamo i čemu ih batine zapravo uče. Stariji imaju pravo da udare mlađe od sebe, prihvatljivo je rešavati probleme nasiljem (ili maltretiranjem), roditeljima i odraslima se ne može verovati, lagati i manipulisati ljudima je dobro, jer tako može da se izbegne fizička kazna, samo su neke od njih. Telesno kažnjavanje ima i druge negativne dalekosežne posledice po dete: mališanima ponestaje samopouzdanja, toliko su uplašeni da određeni delovi mozga prestaju da obavljaju svoju funkciju (što dovodi do lošijeg uspeha u školi i povratak na jednostavne refleksne odgovore), suočavaju se sa smetnjama u kognitivnom razvoju i dugoročnim problemima vezanim za njihov celokupni razvoj, gube poštovanje prema roditeljima i ostalim odraslim osobama iz okruženja. Ovakve posledice takođe se odnose i na druge oblike kažnjavanja kao što su vikanje, nazivanje deteta pogrdnim imenima i zabranjivanje da ode u park i igra se sa svojim drugarima, kada nešto loše uradi. Prelazak sa kažnjavanja na strategije usmeravanja od ključnog je značaja, ne samo kako bi se korigovalo loše ponašanje već i kako bi se osigurao pravilan rast i razvoj najmlađih.

Copyright: Yuganov Konstantin

Copyright: Yuganov Konstantin

Korisne strategije usmeravanja dece

Kod primene pozitivnih strategija usmeravanja pre svega je važno obratiti pažnju na društveno i fizičko okruženje u kome se dete kreće. Mališani koji su aktivni, koji se igraju, uče i učestvuju u raznim drugim aktivnostima u sredini koja promoviše pozitivne društvene odnose manje su skloni neprimerenom i problematičnom ponašanju. Svi koji direktno učestvuju u radu sa decom, roditelji kao i predškolsko osoblje, dosledno moraju da sprovode sledećih nekoliko metoda usmeravanja najmlađih.

Pozitivni društveni odnosi razvijaju se onda kada odrasli:

  1. uče decu da koriste verbalnu i druge nenasilne načine komunikacije kako bi izrazili svoja osećanja,
  2. promovišu pozitivne i empatične odnose među mališanima,
  3. podstiču i pomažu deci prilikom donošenja odluka i razvijanja njihove samodiscipline,
  4. oblikuju prihvatljivo ponašanje; imaju razumevanja za dečje emocije i pružaju im podršku da se izbore sa onim negativnim.

Kako bi deca aktivno učestvovala u ovom procesu, potrebno je obezbediti interesantne materijale u skladu sa njihovim uzrastom, dozvoliti im da dosta vremena provedu na otvorenom u igri, pružiti im priliku da se igraju onako kako žele, sami i u grupi, i uveriti se da imaju dovoljno prostora za različite aktivnosti.

Copyright: Monkey Business Images

Copyright: Monkey Business Images

Okretanje novog lista

Istorija je zabeležila da su u davna vremena ljudi glavobolju lečili bušenjem lobanje kako bi zli duhovi izašli iz glave obolelog. Nekada smo takođe mislili da je naša planeta Zemlja ravna ploča. S obzirom na informacije koje su nam tada bile dostupne, takve ideje i metode smatrale su se ispravnim i delotvornim. Ipak, vremena su se promenila, i danas, zahvaljujući velikim pomacima u oblasti roditeljstva, više ne moramo da kažnjavamo decu batinama kako bi znala da su pogrešila. Okrenimo se pozitivnim strategijama usmeravanja kako bismo ih naučili da razlikuju dobro od lošeg umesto da ih povređujemo. A oni će nam, kao i generacije mališana koji dolaze, na tome biti zahvalni.