Senzorna integracija i terapija u senzornim sobama

by NDFAuthors

  • Oct 23, 2013

Šta je zapravo senzorna soba i kakva je njena primena u školama za decu sa teškoćama u razvoju?

Kada sam smišljala temu kojom ću se pozabaviti u narednom tekstu, onako iz radoznalosti pitala sam osmogodišnju sestru da li ima neku ideju. “žPiši o onoj šarenoj sobi sa različitim spravama!”, odgovorila je. Mislila je na senzornu sobu u kojoj je prilikom jedne posete školi za slepe, kratko boravila. Sećam se da je bila oduševljena i da je danima pričala o njoj.

Luka kao i njegovi drugari iz odeljenja dva puta nedeljno imaju terapiju u senzornoj sobi svoje škole, i one su izuzetno interesantne ne samo deci sa teškoćama u razvoju u čijoj se terapiji koriste, već i drugoj deci i mislim da nema deteta koje bi ova neobična prostorija ostavila ravnodušnim. Šta je zapravo senzorna soba i kakva je njena primena u školama za decu sa teškoćama u razvoju? U narednih par pasusa pokušaću da vam pružim odgovore na ova pitanja i upoznam vas sa vidom terapije koji se uspešno koristi u zemljama širom sveta, a u posledenje vreme sve više ustanova u Srbiji dobija ovakve sobe.

Najpre je potrebno reći šta je to senzorna integracija. Ona se prema dr Jean Ayres koja je pedesetih godina prošlog veka počela da se bavi poremećajem senzorne integracije i koja se smatra utemeljivačem kako teorije senzorne integracije tako i prakse, može definisati kao:

Sposobnost sređivanja čulnih utisaka u cilju njihovog smislenog korišćenja.

Senzorna integracija je zapravo organizacija senzacija primljenih putem čula koje dolaze do centralnog nervnog sistema koji treba da obezbedi njihovu obradu i omogući nam da sprovedemo neku aktivnost. Kada mozak nije u stanju da obradi informacije dobijene putem čula kaže se da postoji senzitivno integrativna disfunkcija. Ona se različito ispoljava kod svake osobe i samim tim i tretmani senzorne integracije se razlikuju i prilagođavaju se svakom korisniku ponaosob. Terapija se sprovodi se u senzornoj sobi i zasniva se na stimulaciji čula. Važno je istaći da njeno sprovođenje nije uslovljeno godinama starosti već se može primenjivati kako kod dece tako i kod odraslih. Ovaj vid terapije pogodan je za decu i odrasle sa autizmom, poremećajem koncentracije, osobe sa senzornim oštećenjima,  mentalnom i nedovoljnom razvijenošću, govornim poteškoćama, smetnjama u učenju kao i one sa problemima u ponašanju.

sensory-room-example

Senzorna soba sastoji se od različitih elemenata koji potpomažu stimulaciju čula sluha, vida, dodira i mirisa. Ona predstavlja mesto gde osobe sa poremećajem senzorne integracije mogu da istraže i razviju svoje senzorne veštine, ali i relaksiraju se, oslobode stresa i napetosti. Razvoj senzornih soba počeo je 70-ih godina 20. veka u Holandiji. Prvobitno su osmišljene sa ciljem da omoguće stimulaciju čula, pruže osobama sa posebnim potrebama mir i pomognu im da bolje upoznaju svoje okruženje i stimuluse koji iz njega dolaze. Rad u senzornim sobama sprovode defektolozi koji su prošli specijalnu obuku za ovaj vid terapije, a ono što je važno jeste sam način rada pri kome se korisniku ne zadaju komande već se podstiče i ohrabruje prirodan odgovor na stimuluse iz okruženja. Terapija podseća na igru, međutim svaka aktivnost je pažljivo osmišljena i usmerena ka postizanju samoorganizacije deteta. U zavisnosti od potreba korisnika, koriste se različiti elementi, stimulišu različita čula. Svakome se pruža prilika da samostalno istraži prostor i odabere kutak koji mu najviše prija.

Kako senzorna soba izgleda? Koje elemente u njoj možemo pronaći?

Sobe imaju mekani pod i zidove, strunjače i jastuke a sve sa ciljem stvaranja sigurnog okruženja u kome se dete ne može povrediti. Stvara se bezbedna atmosfera koja detetu ili odraslom pacijentu pruža osećaj sigurnosti i daje mu mogućnost istraživanja same sobe kao i svojih sposobnosti i ograničenja. Elementi mogu biti različiti.

Tu su tube ispunjene vodom kroz koju se loptice različitih boja kreću i zajedno sa mehurićima izazivaju vizuelnu pažnju korisnika. Dodirom tube mogu se osetiti vibracije koje proizvodi, a ukoliko se prisloni na uvo mogu se čuti zvuci koji potiču od mehurića, pa možemo reći da je njihovo dejstvo višestruko. Svetlost u tubama se može menjati i preko tastera koje kontroliše sam korisnik, te se tako pruža i mogućnost interakcije. Kada je reč o vizuelnim elementima, koriste se još i različita optička vlakna koja služe za usmeravanje vizuelne pažnje, a interesantno je da se takav svetlosni snop može i savijati i obmotavati oko delova tela. Zatim tu se mogu naći i svetlosni projektori koji na zidu stvaraju interesantne projekcije, rotirajuća disko kugla koja stvara tačkastu svetlost i različite svetlosne efekte.

Pored vizuelnih, u sobi se nalaze i elementi za auditivnu stimulaciju. Posebno je interesantna vibraciona muzička fotelja prilagodljivog oblika u kojoj se nalazi zvučnik povezan sa muzičkim uređajem. Ležeći na njoj telo korisnika oseća vibracije u ritmu, sluša muziku i sve to doprinosi neobičnom senzornom iskustvu. Meni posebno interesantne su muzičke rukavice. Svaki prst predstavlja posebnu muzičku notu i dodirom bilo koje površine stvara se zvuk. Dete tako samo može stvarati različite melodije, pri čemu može da odabere klavir, gitaru, bubanj ili neki drugi muzički instrument kao i tempo i jačinu zvuka. Često se puštaju zvuci iz prirode poput šuma lišća, a u kombinaciji sa projekcijom na zidu ili pak pravim lišćem doživljaj se upotpunjava.

ball-poolU mnogim senzornim sobama postoje i vodeni kreveti koji mogu korisniku mogu pružiti masažu različitih delova tela, a moguće je i emitovanje zvuka te korisnik može slušati priču, zvuke iz prirode ili smirujuću muziku. Interesantni su i balanseri koji se koriste za vežbe ravnoteže, različite ljuljaške (sa ili bez vibracije i zvučnih efekata), kao i trampoline. Moj brat Luka je oduvek voleo da se ljulja u parkićima, vozi na stolici na točkiće a od ove godine u učionici ima jednu od ljuljaški sa vibracijom koja svaki njegov dan u školi nesumnjivo čini lepšim. Tek skoro saznali smo da se ljuljaške koriste u terapiji dece sa teškoćama u razvoju i da mogu imati snažan uticaj na sposobnost mozga da obradi i koristi senzorne informacije. Ljuljaške se inače često koriste u radu sa autističnom decom i važni su za njihov sistem za ravnotežu.

Za stimulaciju čula mirisa koriste se različiti raspršivači sa eteričnim uljima kao i mekane loptice koje ispuštaju miris, ali i takozvano “žmirišljavo testo” koje budi dečiju kreativnost i pomaže im da se fokusiraju. Elementi koji se mogu naći u senzornoj sobi su brojni i raznovrsni i svaki od njih ima posebnu ulogu u terapiji senzorne integracije.

Terapija u senzornim sobama je vid terapije koji se sve češće koristi u brojnim ustanovama za decu ometenu u razvoju. Uz pomoć posebno osmišljenih elemenata, obučeni terapeuti mogu dozirati stimuluse za svako čulo u skladu sa potrebama korisnika. Treba istaći da nije reč o metodu lečenja, već metodu koji treba da stimulacijom čula omogući deci i odraslima sa poremećajem senzorne integracije da ispolje svoje uspavane potencijale i postignu emocionalni balans. Boravak u senzornoj sobi pruža deci da razviju senzorne veštine koje će im biti potrebne za kasniji život. Stimulišuća i smirujuća atmosfera stvorena u ovim posebno opremljenim prostorijama omogućava poboljšanje koordinacije, pomaže im da unaprede sposobnosti govora, deluju relaksirajuće na decu koja su stalno u pokretu, a usmeravaju pažnju neaktivne dece. Istraživanja su pokazala da je ovaj oblik terapije naročito koristan za decu sa oštećenim čulom sluha, slepe, a najveći značaj imaju u rehabilitaciji autistične dece. Sprave koje se koriste u senzornim sobama prilično su skupe, međutim na internetu se mogu pronaći i smernice i saveti kako da prostoriju u svojoj kući samostalno opremite stvarima koje nisu tako skupe, a uz pomoć kojih možete stimulisati čula svog deteta.