Kako je atletika uticala na moje odrastanje

by NDFAuthors

  • окт 15, 2019

Istraživanja su pokazala da deca koja se bave individualnim sportom odrastaju u osobe koje se oslanjaju isključivo na sebe i koje biraju da svoje „bitke“ biju sami. Individualni sportisti u kasnijem životu odrastaju u osobe koje su savesne, koje cene autonomiju i koje su spremne da preuzmu odgovornost. Mogu slobodno reći da sam ove promene doživela na ličnom primeru i da je dugogodišnje bavljenje atletikom jako pozitivno uticalo na moje sazrevanje.

  1. Važno je da uživate na treningu, da se družite, igrate sa drugarima, a iz tog odnosa saznaćete mnogo o radu, disciplini, volji, želji i veri. Verujte u sebe! – Ivana Španović

Atletikom sam počela da se bavim u četvrtom razredu osnovne škole. Bila sam povučena, mirna desetogodišnja devojčica najčešće zatvorena u svoja četiri zida. U školi sam se susretala sa problemima verbalnog nasilja i nisam se dobro slagala sa vršnjacima. Bavljenje atletikom i saznanje da sam u nečemu odlična, da postoji mesto gde se bez problema družim sa svom decom iz kluba i moja svest da imam talenat su digli moje samopouzdanje neverovatnom brzinom. Postala sam ponosna na sebe kako uspehom na treninzima tako i postignutim rezultatima u školi koji su vrlo brzo došli. Česta je veza između fizičke aktivnosti i uspeha u školi. Veruje se da oslobađanje viška energije kroz sport utiče na poboljšanje koncentracije i bolje rezultate na nastavi. Polako sam postajala ekstrovertnija, društvenija i napredovala sam na svim životnim poljima.

 

Atletika je pogodna kako za fizički, tako i za mentalni razvoj dece.

Atletika je pogodna kako za fizički, tako i za mentalni razvoj dece.

 

  1. “Doktori i naučnici su rekli da je nemoguće da se istrči jedna milja ispod četiri minuta, i da bi čovek verovatno umro u tom pokušaju. Zbog toga, kada sam se pridigao nakon pada posle ciljne linije, shvatio sam da sam mrtav.” – Roger Bannister

Vrlo je važno da napomenem da je na moj razvoj, sticanje radnih navika, stvaranje ambicije i odgovornosti pored samog sporta veliku ulogu odigrao i moj trener. Bio je izuzetno strog. Nije nam nikad popuštao i znalo se šta je red i disciplina na svakom njegovom treningu. Međutim i pored toga što je bio vrlo strog, on je svoj posao i sve svoje sportiste neizmerno voleo i poštovao i nikada nije propustio nijedan trening. Dešavalo se da na treninzima ostanem i po 3 sata dok ne postignem rezultate koje je trener tražio i svakako sam milion puta poželela da odustanem, ali NISAM!  Smatram da je trud koji sam ulagala kako ga ne bih razočarala rezultirao ogromnom samodisciplinom, ubrzanim sazrevanjem, dobrim radnim navikama i velikom upornošću.

 

Individualni sportisti u kasnijem životu odrastaju u osobe koje su savesne, koje cene autonomiju i koje su spremne da preuzmu odgovornost.

Individualni sportisti u kasnijem životu odrastaju u osobe koje su savesne, koje cene autonomiju i koje su spremne da preuzmu odgovornost.

  1. “Moje misli pre velike trke su prilično jednostavne. Uvek govorim sebi: Startuj dobro, istrči svoju trku i budi opušten. Ako trčiš relaksiran i usmeriš svoju energiju… pobedićeš.” – Karl Luis

Ja sam se altetikom bavila na takmičarskom nivou i davala bih 100% sebe. Ne mogu da kažem da sam volela da se takmičim pred svaki takmičarski vikend. Imala sam veliku tremu, kad god bih ušla u startni blok ili kad bih se pripremala za trku smišljala sam izgovore kako da odustanem. Nisam želela da izađem iz svoje zone komfora. Nisam želela da razočaram ni sebe, ni trenera i smatrala sam da je lakša opcija ne izaći na start. Pred svako takmičenje vodila sam bitku u svojoj glavi. Međutim na svakom takmičenju bih se pojavila i bez razmišljanja dala svoj maksimum. Trud koji sam uložila, vreme koje sam izdvojila i napor koji sam pretrpela na kraju su doveli do vrlo pozitivnih rezultata.

Atletika me je promenila. Postala sam ambiciozna. Nije me strah da poželim velike stvari i da maštam o svojim ciljevima. Ali najbitnije od svega – spremna sam da uložim koliko god je truda potrebno kako bih ispunila svoje snove.

Atletika me je naučila da rezultati nikada ne dolaze sami od sebe, da su oni samo nagrada za veliki rad koji stoji iza njih. Iako sam nekad bila ljubomorna ili sam zavidela devojčicama koje su postigle veći uspeh, već kada sam bila starija shvatila sam da je to samo rezultat njihovog vrednog rada.

Smatram da je individualni sport jedan od najboljih načina da dete od najmlađeg uzrasta nauči šta je to trud i vredan rad i da vidi kako nikome uspeh „ne pada sa neba“. Atletika je pogodna kako za fizički, tako i za mentalni razvoj dece. Iz ličnog iskustva govorim da bilo kakva fizička aktivnost mališanima daje razonodu, podstiče ih da se takmiče, druže i razvijaju. Možda ne odmah, možda tek nakon što završe sa svojom sportskom „karijerom“. Međutim, sigurno je da će steći radne navike i odgovornost kakvu možda ni sami roditelji ne mogu da ih nauče.