Da li je znanje dva jezika zaista prednost?

by NDFAuthors

  • авг 04, 2016

„Granice mog sveta su granice mog jezika“ rekao je poznati filozof Ludvig Vitgenštajn u svom delu „Logičko-filozofski traktat“. Takođe, često se može čuti i stara latinska izreka „Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrediš“.

Drugim rečima, što je veći broj reči sa kojima raspolažemo, to naše znanje o svetu postaje šire i dublje, zahvaljujući mogućnosti da upoznajemo različite ljude, njihove običaje i kulture.

Uticaj bilingvizma na izvršne funkcije mozga

Mnogi današnji jezički stručnjaci složili bi se sa ovakvom tezom. Znanje dva ili više jezika ne samo da nam pomaže u komunikaciji već takođe može da obezbedi različite prednosti dečjem mozgu, koji se razvija. Po teoriji, s obzirom na to da bilingvalno dete svakodnevno vrši prelazak sa jednog jezika na drugi, ono razvija bolju izvršnu kontrolu, odnosno sposobnost da uspešno obavlja više kognitivne procese kao što su rešavanje problema, pamćenje i razmišljanje. Takvi mališani postaju veštiji u eliminisanju distrakcija i fokusiranju na važne informacije u datom trenutku, dok takođe brže i fleksibilnije razmišljaju. Ovaj fenomen istraživači nazivaju bilingvalna prednost.

Copyright: Marlon Lopez MMG1 Design

Copyright: Marlon Lopez MMG1 Design

Ispitivanje bilingvalne prednosti

U prvoj polovini dvadesetog veka naučnici su zapravo mislili da se dvojezičnost nepovoljno odražava na koeficijent inteligencije i jezički razvoj dece. Ipak, u poslednjih nekoliko godina, pojam bilingvalne prednosti donose istraživanja koja govore upravo suprotno. Veliki broj njih nastao je kao rezultat dugogodišnjeg rada kanadskog neuropsihologa Elen Bjalistok. U mnogim zadacima, uključujući one koji se tiču radne memorije, ljudi koji govore dva jezika bili su u prednosti. Bjalistok je tvrdila da bilingvalne osobe zaista pokazuju veću izvršnu kontrolu, osobinu koja se između ostalog vezuje za bolja akademska postignuća. Osim toga, bilingvizam podstiče razvijanje drugih veština kao što su sposobnost održavanja pažnje i multitasking. Posmatrano na taj način, čini se da postoji više nego dovoljno razloga da zainteresujete svog mališana da uči i govori više od jednog jezika.

Angela de Bruin, vodeći istraživač sa Univerziteta u Edinburgu, takođe se bavila proučavanjem efekata dvojezičnosti na izvršne fukncije. Za testiranje izvršnih funkcija, ispitanicima se daju zadaci u kojima se od njih očekuje da ignorišu određene stimuluse dok se selektivno fokusiraju na neke druge. U te svrhe obično se koristi Simonov zadatak: ispitanicima se pokazuju slike (obično strelice) koje se nalaze bilo na levoj ili desnoj strani ekrana. Ukoliko vide strelice koje pokazuju nadesno, pritisnuće desni taster. Nije važno na kojoj strani ekrana se strelice pojavljaju, ono što je relevantno je smer koji strelica pokazuje. Ljudi obično brže reaguju u slučajevima kada postoji podudaranje  – kada se strelice koje pokazuju nadesno pojavljuju na desnoj strani ekrana i obrnuto. Pretpostavka je da su bilingvalne osobe u prednosti u odnosu na monolingvalne kada dođe do nepodudaranja: strelice koje pokazuju levo na desnoj strani ekrana i suprotno.

Copyright: Oksana Kuzmina

Copyright: Oksana Kuzmina

Ipak, kada je De Bruin pregledala podatke, u tri od četiri zadatka koji su testirali inhibitornu kontrolu, uključujući Simonov zadatak, nikakva prednost nije bila prisutna. Monolingvali i bilingvali ostvarili su identične rezultate.

Uprkos takvom otkriću, De Bruin ne pobija tezu da biti bilingvalan ima svojih prednosti. Sa druge strane, takva prednost nije pristuna kod svih niti u svim sferama, kako se često tvrdilo. Nakon upoređivanja istraživanja na temu bilingvizma i izvršne kontrole koja su predstavljena na konferencijama između 1999. i 2012. godine, De Bruin je otkrila da je 68% studija koje pokazuju bilingvalnu prednost objavljeno u naučnim časopisima, u poređenju sa svega 29 procenata onih koje su govorile o tome da razlika uopšte ne postoji ili su čak davale prednost monolingvalima. Zato je odlučila da zajedno sa svojim saradnicima sprovede dodatnu seriju istraživanja. Njihov cilj bio je da otkriju granice bilingvalne prednosti, kao i kako pravi benefiti dvojezičnosti zapravo izgledaju. U studiji su učestvovale tri različite grupe: ljudi koji govore samo engleski jezik, aktivni englesko-galski bilingvali koji su galski govorili kod kuće, i pasivni englesko-galski govornici koji trenutno retko koriste galski. Svaka grupa učestvovala je u četiri zadatka – Simonov zadatak za testiranje pažnje (ispitanici slušaju različite tonove i moraju da odrede broj samo niskih tonova), Londonski toranj (učesnici gledaju u dve slike istovremeno. Svaka slika prikazuje loptice u tri različite boje raspoređene na tri štapa. Loptice na svakoj slici su raspoređene na drugačiji način. Učesnik mora da odredi koliko puta loptice na jednoj slici moraju da se ispremeštaju kako bi njihov raspored bio identičan kao na drugoj slici) i jednostavne zadatke – paradigme preusmeravanja pažnje (ispitanicima se pokazuju krugovi i kvadrati koji su crvene ili plave boje, a zatim moraju da obrate pažnju bilo na jednu boju ili oblik, u zavisnosti od faze zadatka).

U prva tri zadatka istraživači nisu pronašli nikakvu razliku između grupa. Kod poslednjeg, međutim, pomislili su da su konačno detektovali prednost: kod zadataka brzog preusmeravanja pažnje sa oblika na boju ili boje na oblik bilingvalne osobe, bilo aktivne ili pasivne, bile su brže. Ipak, kada su detaljnije proučili podatke, istraživači su otkrili da se ne radi toliko o bržem prebacivanju pažnje sa jednog zadatka na drugi već o sporijem obavljanju zadataka bez zamene, kada oblik prati oblik odnosno boja boju.

Pravi benefiti dvojezičnosti evidentni u odraslom dobu

De Bruin ističe da ne tvrdi da bilingvalna prednost ne postoji. Ipak, takva prednost se možda razlikuje od načina na koji je mnogi istraživači opisuju: kao fenomen koji pomaže deci da razviju sposobnost prebacivanja sa jednog zadatka na drugi i unaprede svoje izvršne funkcije. Bruin veruje da prava prednost možda dolazi kasnije, u obliku koji ima malo veze sa multitaskingom i izvršnom kontrolom i koja može da bude rezultat samog učenja.

Copyright: wong sze yuen

Copyright: wong sze yuen

Jedna od oblasti gde je bilingvalna prednost najkonzistentnija nije vezana za neki određeni zadatak ili veštinu; to je benefit koji pomaže starim ljudima da očuvaju funkcije svog mozga. Odrasli koji govore nekoliko jezika odupiru se demenciji duže nego oni koji koriste samo jedan jezik. Kada je Bjalistok proučila lekarske izveštaje grupe starijih pacijenata koji su upućeni na kliniku u Torontu zbog problema sa pamćenjem ili drugim kognitivnim poteškoćama, otkrila je da, od onih kod kojih je nastupila demencija, dugogodišnji bilingvali ispoljavaju njene simptome više od četiri godine kasnije od monolingvala. U studiji koja je usledila, ovoga puta sa grupom pacijenata koji su bolovali od Alchajmerove bolesti, ona i njene kolege otkrili su da je bilingvalnim osobama bolest dijagnostikovana 4,3 godine kasnije nego monolingvalnim pojedincima, bez obzira na kognitivni nivo, prethodno obrazovanje i zanimanje. Dvojezičnost, drugim rečima, sprečava i odlaže slabljenja kognitivnih sposobnosti, što je efekat koji se postiže konstantnim učenjem. Kada mozak nastavlja da uči, kao mozak ljudi koji znaju više od jednog jezika, on duže vremena može da funkcioniše na visokom nivou.

To je samo po sebi dovoljan razlog za učenje jednog ili više stranih jezika, kao i da održavamo taj proces dokle god smo u mogućnosti. Bilingvalna prednost možda se ne javlja u onom obliku kakvom ga danas istraživači zamišljaju. Ipak, na osnovnom nivou, prave prednosti dvojezičnosti mogu da budu daleko važnije.