Značaj dečije igre (2. deo)

by NDFAuthors

  • нов 03, 2014

Milica Stojanović, psiholog Predškolske ustanove “Kaja” iz Ljiga, govori o igri kao načinu učenja dece uzrasta od 4 do 7 godina, ulozi odraslih u igranju sa decom i savetuje koje igračke su prilagođene ovom uzrastu deteta.

Igra je okvir iz kojeg deca na najadekvatniji način uče saradnju i razmenu, jer se radi o okviru koji su deca sama izabrala. Igranje sa drugima pomaže detetu da razvija komunikaciju i dijalog. Tako razvijaju sposobnost da razmenjuju ideje, zahteve odnosno sposobnosti da zajedno deluju. U toj komunikaciji oni otkrivaju nove načine rešavanja problema, uče da poštuju pravila i međusobne dogovore, razvijaju odnose saradnje i ravnopravnosti, smanjuju agresiju, uče i vežbaju pozitivna društvena ponašanja.

U četvrtoj godini života, detetu je igra još neophodnija nego pre. Poželjan je što duži boravak na svežem vazduhu. Deca od 4 do 5 godina starosti igraju se duže i u približno jednakim grupama, saradnja je jača a prijateljstva su čvršća.

kindergarten

U predškolskom periodu, veoma su bitne igre pokreta, sportske i društvene igre. Deca se rado igraju žmurke, mačke, miša, skaču sa noge na nogu, preskaču vijaču, voze rolere, bicikl. Ovako razvijaju takmičarski duh i saradnju. Igre postaju igre sa pravilima i sve češće u 7. i 8. godini. U ove igre se ubrajaju i didaktičke ili edukativne igre. U njima dete treba da reši određeni zadatak koji mu je dat, na primer zagonetke. Ove igre se uvek završavaju sa pobednikom. U predškolskom periodu dete rado sluša bajke u kojima se predmeti jedu ili u kojima nastupaju životinje koje se ponašaju kao ljudi. U omiljene bajke spadaju Crvenkapa, Ivica i Marica, Snežana i sedam patuljaka… Dete veruje u svet bajki i slušanje bajki i priča obogaćuje dete u pogledu mašte i osećanja.

U ovom periodu deca dosta izmišljaju priče, javlja se i elementarno planiranje čega da se igraju. Igračke koje se preporučuju u periodu predškolskog doba su mehanizovane igračke, bicikl, plastelin, materijal za građenje, lutke, sanke, skije, pribor za igre uloga.

girl-toy-airplane

U početku je dete zavisno od odraslih, koji ga paze, daju mu igračke, obezbeđuju materijal. Kasnije je ta zavisnost manja, dete samostalno bira čime će se igrati, ali ni tada uloga roditelja nije manje značajna.

Odrasli imaju zadatak da obezbede uslove i da osluškuju svoje dete u njegovim željama i mišljenju o samoj igri. Prateći svoje dete u tom smislu, roditelji će steći uvid u važne elemente poimanja igre svog deteta. I ne samo igre, već celokupnog razvoja, jer se dete kroz igru poistovećuje sa raznim ulogama, gradi svoj identitet, razvija samopoštovanje i samokontrolu, izražava emocije i poverenje u druge. Uz pomoć odraslih, dete kroz igru treba da nauči da ne koristi moć “nad” drugima već “sa” drugima.

Veliki doprinos igre je i to što dete osnažuje svoje fizičko zdravlje, oseća se zadovoljno, prihvaćeno i spremno na izazove. Različita istraživanja pokazuju da u uslovima savremenog života, deca tokom dana imaju sve manje fizičkih aktivnosti, tako da nedostatak prilika za slobodnu igru i kretanje može biti uzrok zdravstvenih teškoća deteta kao što su gojaznost, deformiteti kičmenog stuba.

girls-running-track

 

Možda je manje poznat podatak da nedovoljna razvijenost akomodacije oka, usled gledanja televizije i kompjutera, dovodi do poremećaja pažnje, koncentracije i teškoća u učenju. Istraživanja pokazuju da preko 90% učenika koji su imali ove teškoće – imali su i slabiju akomodaciju levog oka. Ova funkcija oka najbolje se razvija na najranijem uzrastu i to brzim pokretima oka, praćenjem predmeta, trčanjem i preskakanjem prepreka. Zato je važno da tokom fizičke aktivnosti odrasli ne štite dete unapred. Ovde se pre svega misli na situacije kada dete hoće da rizikuje a one ne predstavljaju stvarnu opasnost za dete.

Odrasli koji su spremni da dozvole detetu da prihvata izazove i isprobava različite ideje – zajedno sa detetom ispituju mogućnosti i ne žure da ga unapred zaštite. Time doprinose da dete razvija samostalnost, spremnost na rizik, sposobnost da sam donosi odluke. Video – zapisi praćenja ponašanja dece u vrtiću pokazuju da deca imaju osećaj za granične rizične situacije i da mogu da donose samostalno odluke o zahtevima koje sebi postavljaju. Deca će graditi poverenje u sopstvene fizičke sposobnosti samo ukoliko im odrasli omogućavaju da stiču iskustva u izazovnim situacijama, vodeći, naravno, brigu o njihovoj bezbednosti, tako da se deca osećaju podržano od strane odraslih.