Roditeljstvo na daljinu – fizički distancirani, srcem povezani

by NDFAuthors

  • јун 07, 2021

Fizička distanca se već više od godinu dana često spominje i preporučuje zbog očuvanja zdravlja svih nas. Međutim, šta kada smo fizički distancirani od svojih najbližih – od svoje porodice? Iako i pre pandemije, nije bio redak slučaj da jedan roditelj radi i prevashodno živi u inostranstvu, barem je postojala mogućnost putovanja i češćeg sretanja nego što to trenutno stanje dozvoljava. Kako biti roditelj na daljinu i kako da veza između vas i dece ostane jaka čak i kada se ne nalazite na istom mestu?

Izdvajanje vremena za poziv ili poruku može biti izazovno pored svih dnevnih obaveza koje imate vezano za posao. Ali zato treba obratiti pažnju na svoje prioritete – šta je zaista nešto što vam je važno? Nekada se čini da je neki posao u potpunosti neodložan, ali da li je zaista tako? Da li će se nešto strašno desiti ako na neki poslovni mejl ne odgovorite odmah, već iskoristite tih 5 minuta da pozovete svoju porodicu? Najverovatnije da neće. Ne zagovaram da svoj posao ne radite odgovorno, već upravo suprotno, mislim da sa dobrom organizacijom vremena i obaveza može da se postigne sve.

Sa druge strane, možda imate strah da propuštate bitne momente u odrastanju svoje dece što je u potpunosti razumljivo, ali je važno da ne budite ni previše strogi prema sebi, jer to što se odlučili da idete da radite u inostranstvo verujem da je bilo kako biste bolje obezbedili svoju porodicu u finansijskom smislu.

Ukoliko i propustite neki bitan momenat, to nije ništa strašno i to se dešava i roditeljima koji ne žive u inostranstvu.

Nema savršenih roditelja, svakome se desi neki propust i potkrade neka greška, ali dok god naša deca znaju da smo tu za njih i da ih neizmerno volimo, na dobrom smo putu.

Kako održati roditeljstvo na daljinu i kako da veza između vas i dece ostane jaka čak i kada se ne nalazite na istom mestu?
Kako održati roditeljstvo na daljinu i kako da veza između vas i dece ostane jaka čak i kada se ne nalazite na istom mestu?

Hajde da razmislimo kako najčešće pokazujemo ljubav. Da li je to kroz provođenje kvalitetnog vremena zajedno u nekoj aktivnosti, da li smo skloni da to pokazujemo kroz neka dela kao npr. da skuvamo omiljeno jelo deci, da li kroz davanje poklona, fizički dodir poput zagrljaja i poljubaca ili smo pak skloni da verbalizujemo svoje emocije tako što kažemo deci da ih volimo najviše na svetu. Zašto je važno razmisliti o ovome? Zato što možda sada neki od ovih načina nije adekvatan da se prenese, odnosno koristi putem ekrana npr. zagrljaj ekrana nije isto kao kada osetimo dodir našeg deteta, njegovih ručica oko našeg vrata.

To govori u prilog tome da je vreme da uvedemo neke nove načine pokazivanja ljubavi i negovanja bliskosti, a neki načini možda zahtevaju samo modifikaciju. Npr. kuvanje omiljenog jela nije izvodljivo na daljinu, ali ako je u pitanju neko jednostavno jelo možda možete da dajete instrukcije detetu kako bi probalo samo da ga napravi uz asistenciju nekog odraslog i naravno sve zavisno od uzrasta deteta, jer ukoliko je dete suviše malo naravno da ovo ne bi bila dobra ideja. Jedan od načina komuniciranja ljubavi jeste upravo da se o tome govori, to možete kada se nalazite na istom mestu ali takođe iako se nalazite na različitim krajevima sveta.

Kada koristite više načina pokazivanja ljubavi, odličan ste primer i svojoj deci.

Strah da propuštate bitne momente u odrastanju svoje dece je u potpunosti razumljiv.

Još nekoliko konkretnih saveta koji vam mogu biti od koristi da fizička daljina ne podrazumeva onu staru izreku „Daleko od očiju, daleko od srca“. Prvo – jako je važno da budete sa partnerom dobar tim. Šta podrazumevam pod tim? Da vas partner uključi, odnosno pozove kada se dešavaju važni trenuci, npr. trenutak kada vaše dete prohodava verujem da je momenat koji ne biste hteli da propustite. Ukoliko ste u tom momentu sprečeni da odgovorite na poziv, može se momenat zabeležiti kamerom, kako biste ga pogledali malo kasnije kada budete u mogućnosti.

Rutine su nešto što je jako korisno za decu u njihovom odrastanju, zato ne bi bilo zgoreg da imate jedan trenutak u toku dana kada se svakodnevno čujete i svi znate da je to vreme za vas. Tokom tih momenata podelite važne stvari, koje se dešavaju kako vama tako i vašem partneru i vašoj deci.

Više kraćih poziva u toku dana – znamo da je dečija pažnja kratka i još uvek se razvija, zato bih preporučila da se držimo onog pravila kratko ali slatko, kako bi nam ti pozivi bili dinamični i da jedva čekamo sledeći.

Izdvajanje vremena za poziv ili poruku može biti izazovno pored svih dnevnih obaveza koje imate vezano za posao.

Promene ne moraju da budu loše ali znamo da čak i nama odraslima nekada zadaju glavobolju i treba nam vremena da se na njih adaptiramo, pa tako i deca. Potrudite se one stvari koje ne moraju da se promene neka ostanu iste, jer je već dosta promena na koje se navikavate kao porodica. Npr. ako ste vi bili ti koji ste kupali dete onda je to dobar trenutak za poziv kada se dete kupa ili ako ste uspavljivali dete sa pričom možete preko ekrana da ispričate ili pročitate priču za laku noć i na taj način održavate bliskost ali i stvarate osećaj sigurnosti kod deteta, da može da se osloni na vas iako niste fizički pored njega.

Povremeno slanje paketa – sadržaj paketa neka bude nešto čemu će se dete odnosno deca odradovati i čime ćete poslati poruku da ste mislili na njih. Pritom to apsolutno ne mora da bude nešto skupo, već može biti neka sitnica koja za vas i vašu decu ima neko posebno značenje.

Naravno da ovo nije iscrpan spisak, zato vas pozivam da budete kreativni i pronađite još načina kako da pokažete vašu ljubav, jer ljubavi nikad dosta. Dobra stvar je, da sa ljubavlju ne možete preterati, ne možete sa njom razmaziti decu, a sa druge strane sa puno ljubavi i prihvatanja možete da podržite njihov razvoj, razvoj njihovog samopouzdanja i samopštovanja, što verujem da nam je svima cilj.


 O autorki: Martina Heđi Kirić je facilitator programa za roditelje Fondacije Novak Đoković „Podrška, ne perfekcija„. Po struci master psiholog i sistemski porodični psihoterapeut pod supervizijom. Neko ko se trudi da svakim danom bude bolja verzija sebe.