Noviteti u obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju

by NDFAuthors

  • јун 21, 2016

Obrazovanje dece sa smetnjama u razvoju dosta se promenilo u poslednjih nekoliko godina. Predstavljamo vam najnovije trendove u ovoj oblasti u SAD i kako oni mogu da doprinesu edukaciji mališana.

1. Grupno finansiranje

Grupno finansiranje predstavlja proces prikupljanja novčanih sredstava za finansiranje projekta ili ideje privlačenjem potencijalnih donatora pomoću specijalizovanih sajtova kao što su Kickstarter i Patreon. U suštini, grupno finansiranje može da se opiše kao online verzija humanitarnih akcija. U poslednjih nekoliko godina sve veći broj škola koristi ovaj vid finansiranja kako bi prikupile sredstva za nabavku potrebnih stvari i opreme u slučaju kada njihov budžet takve izdatke ne može da podrži. DonorsChoose je platforma koja se u te svrhe najčešće koristi.

2. Efikasnija klasifikacija dece kojima engleski jezik nije maternji

Velika mana većine testiranja koja se koriste kako bi se identifikovale smetnje u razvoju je ta što su dostupna samo na engleskom jeziku. To predstavlja veliki problem kada se radi o deci kojoj engleski nije maternji jezik već ga uče u školi, odnosno koja tečno govore neki drugi jezik i koja ne mogu pravilno da odgovore na pitanja tokom testiranja čak ni kada im se pitanja pažljivo naglas pročitaju. Zato se javlja sve veća potreba da se na adekvatan način napravi razlika između dece koja i dalje uče engleski jezik i mališana koji imaju stvarne poteškoće – kao i da se odredi mali procenat njih koji spadaju u obe kategorije.

Ukoliko dete i dalje uči engleski jezik, roditelji obavezno treba to da napomenu školskom odboru i raspitaju se da li postoji opcija da se dete podvrgne testiranju na maternjem jeziku. Po potrebi mogao bi da se angažuje profesionalni prevodilac koji bi prevodio pitanja i tako pomogao mališanu da preciznije na njih odgovori.

Copyright: Jaren Jai Wicklund

Copyright: Jaren Jai Wicklund

3. Upotreba tehnologije

Tehnologija je toliko napredovala da danas može da identifikuje nedostatke svakog deteta ponaosob i prilagodi se njegovim potrebama. U praksi, tehnologija prikuplja informacije o mališanima i radi na tome da im pruži najoptimalnije obrazovanje. Zahvaljujući tehnologiji čak i deca sa posebnim potrebama koja fizički ne mogu da je koriste nastaviće da se školuju. Zato defektolozi treba da imaju razumevanja za tehnologiju i upoznaju se sa tim kako ona funkcioniše.

Potrebno je da se roditelji takođe informišu o tome kako da je bezbedno koriste, kao i da istraže kakve tehnologije najviše odgovaraju potrebama njihovog deteta. Po preporuci nastavnika roditelji mogu da se odluče za različite tehnološke uređaje (tableti, računari) ili programe (edukativne aplikacije ili sajtovi) kao dodatna sredstva u obrazovanju dece. Na taj način, što više znaju o njima, to će im biti lakše da pomognu svom mališanu da dobije najkvalitetnije moguće obrazovanje.

4. Vaučeri za privatne škole

Poslednjih godina vaučeri za privatne škole postaju sve popularniji u Americi, posebno nakon apela aktivista koji se zalažu za prava roditelja kako bi se skrenula pažnja javnosti da takva opcija postoji, kao i na njene prednosti za decu sa posebnim potrebama. Mnogi školski okruzi retko ih imaju u ponudi jer zahtevaju veća izdvajanja iz školskog budžeta. Ipak, u nekim slučajevima privatne škole su bolje opremljene za edukaciju dece sa posebnim potrebama nego državne. Zato je važno da se roditelji raspitaju kakva je politika školskog okruga kome pripadaju i razmisle da li bi takvi vaučeri bolje odgovorili na potrebe njihovog deteta od trenutnih obrazovnih uslova.

Copyright: Eleonora_os

Copyright: Eleonora_os

5. Veća uključenost roditelja u individualne edukativne programe

Svaki roditelj želi da svom detetu obezbedi najbolje obrazovanje, iako škole često imaju svoj princip odlučivanja o obrazovanju koje pružaju. Prolazak kroz individualni edukativni program može da preraste u frustrirajuće iskustvo za roditelje, posebno ukoliko smatraju da njihovo dete ne dobije sve što mu je potrebno. Zato se velika većina njih aktivno uključuje u IEP programe kako bi zajedno sa edukatorima pronašli način da se oni maksimalno iskoristi.

Teško je sa sigurnošću reći da li se i na koji način promenilo obrazovanje dece sa smetnjama u razvoju, pa čak i koliko se ono u nekim slučajevima pokazalo delotvornim. Ipak, trenutno se u ovoj oblasti uočavaju pomaci u pozitivnom smeru, i nadamo se da će se takav trend nastaviti u budućnosti.