Deca i posledice prirodnih katastrofa
Kako pomoći deci da se izbore sa posledicama prirodnih katastrofa i što bezbolnije ih prevaziđu?
[tweet_quote]Priča o poplavama koje su zadesile Balkan šalje poruku ljudima širom sveta da prirodna katastrofa može da se dogodi bilo kada i na bilo kom mestu.[/tweet_quote]
Jedna od stvari koje sam naučila u Americi je da uvek treba biti pripremljen za sve neočekivano što može da vam se desi. Skoro svaka porodica u SAD ima dobro razrađenu porodičnu strategiju koju koristi u slučaju opasnosti, kako bi se izborila sa neočekivanim sa što manje posledica.
[tweet_quote]Roditelji su skoro uvek najbolji izvor podrške deci u vreme prirodnih katastrofa.[/tweet_quote] Posle poplave, uragana, zemljotresa i sličnih prirodnih katastrofa, deca se najviše plaše da sve to može da se ponovi, da će neko ko im je blizak i drag da pogine, ili da se povredi. Strahuju da će ostati sami ili razdvojeni od najvoljenijih.
Šta je to što bi porodice trebalo da znaju kako bi uspostavile okruženje u kojem će se deca osećati bezbedno, neposredno nakon proživljavanja prirodne katastrofe?

Photo credit: VinothChandar / Foter / Creative Commons Attribution 2.0 Generic (CC BY 2.0)
1. Način na koji se deca nose sa prirodnom katastrofom u velikoj meri zavisi od toga kako se roditelji ponašaju u takvoj situaciji.
Deca lako mogu da prepoznaju strah i tugu odraslih. Roditelji mogu da učine nedaće za decu manje traumatičnim, ukoliko nauče da kontrolišu sopstvena osećanja i pronađu odgovarajući način kako bi se izborili sa novonastalom situacijom. [tweet_quote]U većini slučajeva roditelji su ti koji na najbolji način mogu da pruže podršku svojoj deci.[/tweet_quote] Takođe deca mogu da doprinesu sa svoje strane postojećem porodičnom planu koji su im roditelji predstavili. Psiholozi preporučuju ličan kontakt, dodire, grljenje koji doprinose da se deca umire i osete sigurno.
2. I ovo će proći
Kod ljudi i dece koji su bili direktno izloženi priordnoj katastrofi, sve što ih podseća na ono što su preživeli, kao što su jak olujni vetar, dim, sirene i slične stvari, mogu ponovo da izazovu osećaj uznemirenosti. Svako traumatično iskustvo iz prošlosti ili veliki stres mogu, takođe, da dovedu do ovakvih emocija. Međutim, zavisno od navedenih faktora rizika, u većini slučajeva [tweet_quote]reakcije kao što su uznemirenost su privremene i prolazne.[/tweet_quote] [tweet_quote]Roditelji bi trebalo da podstaknu decu da slobodno podele svoja razmišljanja i osećanja o katastrofi.[/tweet_quote] Ukoliko dete ima problem sa verbalizacijom svojih osećanja, ono što može da uradi je nacrta to što oseća ili da napiše svoju verziju priče o tome šta se dogodilo. Kreativno pisanje, eseji i poezija, mogu da posluže kao odličan način za olakšanje emocija.

3. Slušajte pažljivo šta vam deca govore
[tweet_quote]Roditelji bi trebalo deci da razjasne sve nedoumice u vezi sa rizikom i opasnosti kroz koju su prošli tako što će saslušati dete i identifikovati razloge zabrinutosti, a onda ponuditi odgovore na sva njihova pitanja.[/tweet_quote] Suština je da se pažljivo sluša šta deca govore. Ukoliko malo dete postavlja pitanja vezana za ono što se dogodilo, roditelji bi trebalo da pruže kratke i jednostavne odgovore. Nema potrebe da se ulazi u previše detalja. Bitno je da se sa decom razgovara na način na koji ona mogu najbolje da razumeju stvari koje su se dogodile. Roditelji bi smireno trebalo da informišu decu o činjenicama vezanim za katastrofu i da podele sa njima porodičan plan koji će deci obezbediti osečaj fizičke i psihološke sigurnosti.
4. Ograničite izloženost dece medijima
Medijsko izveštavanje o katastrofi može da izazove strah, konfuziju i uznemirenost kod dece. Ovo se posebno odnosi na katastrofe velikih razmera, gde je pričinjena ogromna materijalna šteta i u kojima su mnogi ljudi izgubili živote. Naročito kod mlađe dece, zbog slika prirodne katastrofe koje se iznova prikazuju po televiziji i štampanim medijima, deca mogu da steknu utisak da se jedna ista situacija iznova ponavlja.
Ukoliko roditelji deci dopuštaju da gledaju televiziju ili koriste internet, gde ima puno eksplicitnih slika i vesti o katastrofi, trebalo bi da budu uz svoju decu dok surfuju po internetu kako bi im objasnili situaciju i otklonili dodatni stres.. Jedna od preporuka Američke akademije za pedijatriju je da roditelji prvo snime vesti, tako da mogu da ih pregledaju, a potom gledaju zajedno sa decom, i na taj način kroz pojašnjenja, pomognu deci da prihvate i razumeju informacije koje mediji predstavljaju.
Naše misli i molitve su sa onima koji su pogođeni poplavama, kao i sa ljudima koji danonoćno rade zajedno sa Fondacijom Novak Đoković kako bi vratili nadu žrtvama razornih poplava u Srbiji.
0 komentara
Napiši odgovor