Psiholog Smiljana Grujić odgovara na pitanja roditelja

U želji da roditeljima i starateljima pružimo što je moguće bolju podršku, naš glavni programski menadžer, psiholog i psihoterapeut Smiljana Grujić odgovara na neke česte nedoumice roditelja. Nadamo se da Vam je naša rubrika “Roditelji pitaju” korisna i zanimljiva! Ukoliko želite da i Vi postavite neko pitanje Smiljani, slobodno nam pišite u komentaru ispod bloga, a mi ćemo odgovor na Vaše pitanje uvrstiti u sledeći blog.


  • Imam sina od 9 godina, neće da uči, stalno radi stvari koje ne sme, neće da poslusa kad mu se priča šta ne sme da radi, šta ne sme da uzima, sve uradi suprotno od onog što mu se kaže, kao da tera neki inat.

Ovakvo ponašanje je jako frustrirajuće za vas i sigurna sam da vam nije lako. Što više podstičete sebe da isključite sopstvenu sirenu za stres u ovim sitaucijama, veća je verovatnoća da ćete reagovati na način koji će vam omogućiti da vidite šta se dešava sa detetom u situacijama kada dete ispoljava ponašanje koje vi karakterišete kao neprihvatljivo.

Svako dete je drugačije, ima svoju ličnost i temperament i uči različitom brzinom.

Kada ste nezadovoljni ponašanjem vašeg deteta, može vam pomoći da se zapitate šta podstiče dete da se ponaša na način na koji se ponaša. Koja osećanja i potrebe dete pokušava da iskaže. Iako tako može delovati, dete ne pokušava da vas razljuti – dete se ponaša tako kako se ponaša jer ne dobija nešto što mu je potrebno od vas kao roditelja, a što mu je jako važno i ima nezadovoljene potrebe koje stoje u osnovi ponašanja koje ispoljava.

Možda mu treba više strukture u odnosu sa vama, ili podrške za svakodnevne aktivnosti koje su pred njim, možda želi sam da odabere šta je za njega najbolje pa mu treba razumevanje za to.

Pomozite detetu da izrazi svoja osećanja, tako što mu možete reći: “Čini mi se da ti je važno da završiš ono što si započeo, i želiš sam da izabereš kada ćeš nešto raditi. Da li sam te dobro razumela?

Na ovaj način se stavljate u poziciju deteta i tako možete otkriti šta je detetu važno u datoj situaciji. Ako ga okrivljujete, upozoravate, etiketirate da ne treba tako da se ponaša, to je manje konstruktivno u situacijma kada dete ispoljava neprihvatljivo ponašanje. Mnogo je delotvornije da mu nudite izbor, da pokušate da razumete šta mu treba u datoj situaciji, nego da mu naređujete, pretite, vičete.

Naš glavni programski menadžer, psiholog i psihoterapeut Smiljana Grujić odgovara na neke česte nedoumice roditelja.

Postoji jedan način koji se pokazao kao dosta dobar u situacijama kada želite da utvrdite ponašanje koje vam je važno da podržite kod vašeg deteta. Dogovorite se sa detetom za koje ponašanje će biti nagrađeno. Objasnite mu da će, svaki put kada se tako ponaša, dobiti nalepnicu, novčić koji označava njegov uspeh. Dogovorite se koliko takvih znakova će morati tokom jedne nedelje da sakupi da bi dobio veliku nagradu. Velika nagrada može da bude nešto što dete želi i što ga motiviše. Zajedno treba da donesete odluku o nagradi.

Kada god primetite to ponašanje, uvažite ga davanjem nagrade. Potrebno je da zajedno vodite evidenciju. Kada prikupite tokom nedelje dogovoreni broj nalepnica, nagradite ga velikom nagradom. Kada ponašanje preraste u naviku, postepeno prestanite da ga nagrađujete i pređite na neko drugo ponašanje koje predstavlja izazov. Fokusirajte se samo na jedno ili dva ponašanja istovremeno.

  • Beba ima 18 meseci, voli da se igra i druži sa drugima, ali kada je u pitanju hrana ili piće, samo od mene (majke) želi da uzme. Npr. kada je žedna, uzme flašicu i donosi mi da joj dam da pije, a ako sam u tom trenutku u kupatilu, vodi tatu do vrata od kupatila i objašnjava da otvori i da dođe do mene da bi pila vodu, neće ni od tate da uzme vodu. Čak ni čokoladu, to uzme od drugih i donese meni da joj ja dam ili ako sam prisutna čeka dozvolu. Šta da radim, jer ako je ostavim sa tatom na kratko dok moram da završim obaveze ili sa babom i dedom, ona neće da jede ni da pije dok ne dođem kući? Šta mi je činiti?

Razumem da vam je teško i da vas frustrira što vaša devojčica ne dozvoljava da je hrane i druge bliske osobe u okruženju – i što se dešavaju situacije u kojima je potrebno da odustanete od vaših potreba, da biste zadovoljili njene. Dodatno vas opterećuje što se radi o potrebi koju joj mogu zadovoljiti druge bliske osobe, pa se pitate o čemu se radi.

Mislim da treba da budete pre svega zadovoljni, jer ponašanje vašeg deteta govori da vaše dete zna da ste vi tu za nju i za ono što njoj treba, a vaše redovno reagovanje koje ste praktikovali, ako sam dobro razumela, doprinelo je da vaše dete sa vama ima odnos poverenja i sigurnosti. Sigurna sam da dete u ovoj situaciji uči važnu lekciju, mada znam da nije lako sve to ispratiti.
Pretpostavljam da ono što biste voleli da naučite dete je da može da se osloni i na druge bliske osobe u okruženju za potrebe koje ima, da bude samostalnije. U ovoj rečinici sam definisala dugoročni cilj koji dete treba da nauči.

Kada definišite dugorični cilj, sledeći korak je da razmišljate šta sve možete raditi na dnevnom nivou da se približite ostvarivanju dugoročnog cilja.

Šta možete činiti da dete bude samostalnije i da ga samim tim i hrani ponekad neko drugi?
Želim da napomenem da je važno da ne zaboravite da poznate osobe zadovoljavaju detetetovu potrebu za sigurnošću. Do sada ste vi to radili i devojčica je povezala da je hranjenje povezano sa mamom. Naravno, polako i strpljivo, dete će vremenom naučiti da hranjenje bude povezano i sa drugim osobama.
Samo je važno da vi u tom procesu ostanete smireni. Samo kada ste u tom stanju, možete učiti dete različitm stvarima. Potrebno je da budemo povezani sami sa sobom, sa detetom i da ne dozvolimo da izađemo iz “sopstvenih cipelica”.
Opisano stanje je prolazno, vaša devojčica je napravila šablon za odnos sa vama, strpljenjem i posvećenošću vremenom će naučiti da su i drugi tu za stvari koje su joj potrebne.

Smiljana Grujić je autor i menadžer programa Podrška, NE perfekcija koji osnažuje roditelje u najbitnijoj životnoj ulozi.

  • Dečak ima 6 godina, i zadnjih par meseci mnogo nemirno spava. Dete neprestano capće, škripi zubima, kao da jede u snu i grabi vazduh da diše. Interesuje nas šta bi mogao biti razlog te promene. 

Škrgutanje zubima se najčešće pojavljuje u periodu kada niču mlečni ili stalni zubi, a nestaje po njihovom potpunom izbijanju. Roditelji ga obično ne primećuju jer je zastupljeno tokom spavanja. Mislim da bi dete trebalo da odvedete kod stomatologa da mu pregleda zubiće, kao i kod pedijatra da bi se iskuljučili neki eventualni problem koji mogu da budu uzrok ove pojave.

Jedan deo dece koji odrasta sa određenim tenzijama koje prate njihovu svakodnevnicu, gde dete ne zadovoljava svoje psihološke potrebe može dovesti do poremećenog spavanja, pa i škrgutanja zubima, jer dete unutrašnju tenziju koju oseća razrešava u snu.